Одједном је све стало. Добро, није баш одједном. Кувало се, облачило, навлачило, тутњало из далека, а Бога ми и из близине. Тешки облаци се сустизали без благородне кише. Учестало парање неба жеженим муњама.. од којих заболи чак и једини поглед који пуштам да путује. Изазивало тешку ћутњу, аверзију, љутњу, понекад сузе, понекад псовку, страх.. никада смех. Не умем да се смејем туђим, а камоли својим, мукама. Верујем да је ствар у природи. Моја тешко подноси блискост без лојалности. Рогуши се и навлачи оклоп, чак и када оставља Ахилову пету на видном месту, да можда ипак бар једном поштено покисне.. пре него што опет заболи. Па после крвари. А зуби све тупљи. Осетила сам да кафу све чешће треба грицкати, а не сркутати. Окренула шољу. Стала. Прешла на добро осушени чај, онај који сам сама брала опустелим пољима где ми је снагу скупљала узнемирена душа. И сервирала га само за двоје уморних.. тамо где још земља мирише. Где се дише. После тога ми се више није ни спавало, ни ништа сањало. Могло је да трешти и да ломи, шта год.. Мени је све постало свеједно. За равнотежу пустила сам дубоко корење. И живим.
Што и Вама, и Вашим најмилијим, од свег срца желим.


14 comments
Comments feed for this article
17, септембар 2008 у 10:53 am
lost03
korenje je dobro za ravnotežu, hvala na lepim željama. ali dobro je i smejati se sebi
17, септембар 2008 у 10:13 pm
zelenavrata
Dobro je kad je covek svestan toga i ima ravnotezu.
Hvala, takodje
18, септембар 2008 у 4:25 pm
Milena
Bitno da je oluja prosla i da se nasao balans. Vreme je za odmor i mir. Neka ti potraje
.
19, септембар 2008 у 12:15 am
Charolija
Srećno!
19, септембар 2008 у 8:13 am
miriam2
„sve je stalo samo deca rastu…“
19, септембар 2008 у 10:31 pm
spes
Bliskost bez lojalnosti, uvek mi je bilo teško da shvatim da i to postoji. A postoji, znam. Daš malo čaja?
20, септембар 2008 у 3:45 pm
makarone
I meni nema bliskosti bez lojalnosti, a gle šta kažu ovi u Vukajliji- osobina onih koji su spremni da ih drugi zjb!
26, септембар 2008 у 7:23 pm
oli
“ tamo “ naslutio , ovde dočitao
Fali samo jedna povezana reč u tvojoj formuli …oslonac
Drvce , četvrtu reč ti želim ………..stabilnost . No to me i onako asocira na stablo a to je nekako blisko tvome “ niku “ Tako da me ne brine mnogo ostvarenje iste , želje , moje ……
Moj pozdrav za tebe i školarca
))))
27, септембар 2008 у 12:08 pm
Дрво
Onaj ko je mene zjb, sebe je samo zjb.. ne bojim se da budem lojalna, a drugačije ne bih ni htela
A oslonac je izgleda samo u nama samima, ko ima još neki, taj je srećan čovek. Uvek fali neki gradijent..
Svima čaj i stabilnu jesen!
PS. poslednja rečenica je baš i onako nekako dvosmislena
8, октобар 2008 у 10:11 pm
makarone
Samo da se javim, obilazim uobičajeno draga mesta…
13, новембар 2008 у 12:41 am
makarone
Drvo, gde si čoveče?
16, новембар 2008 у 6:45 pm
Duda
E, stvarno si se uspavala. To sto nisam komentarisala ovaj post, ne znaci da ne cekam drugi. Lepo zboris! Cekamo!
30, децембар 2008 у 12:27 pm
Naivna
Sretna Nova godina! Neka se ostvare sve tvoje zelje!
31, децембар 2008 у 7:35 pm
Duda
Drvce, jos malo do proleca, pa se nadam da ces se dotle probuditi! Kada otvoris oci, videces koliko nas te je posecivalo! Zelim ti u novoj godini dobro zdravlje, da budes vesela i ti i tvoj sin! Zivela!